Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljem tekstu: CIP) osnovan je na temelju Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 59/07), kao samostalna upravna organizacija.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je na 33. sjednici, održanoj 10.1.2008. godine, donijelo Odluku o početku rada i utvrđivanju sjedišta CIP-a (“Službeni glasnik BiH”, broj 9/08). Ovom Odlukom je utvđeno da CIP počinje s radom 1.3.2008. godine, sa sjedištem u Mostaru.
Rad CIP-a je nezavisan i javan. Nezavisnost rada CIP-a u dijelu nadležnosti koje se odnosi na informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja, postiže se u skladu sa zakonskim, transparentnim i javnim procedurama. Javnost rada osigurava se u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini, te podnošenjem izvještaja o radu Upravnom odboru CIP-a, Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, dostavljanjem obavještenja putem sredstava javnog informiranja, kao i objavom informacija na web stranici CIP-a.
Pri izvršenju poslova iz svoje nadležnosti CIP poštuje principe:
zakonitosti;
transparentnosti;
javnosti;
odgovornosti;
efikasnosti i djelotvornosti;
profesionalne nepristrasnosti.
U svojim aktivnostima CIP ostvaruje saradnju s relevantnim domaćim institucijama: Ministarstvom civilnih poslova BiH, Agencijom za visoko obrazovanje Republike Srpske, Federalnim ministarstvom obrazovanja i nauke, kantonalnim ministarstvima obrazovanja, Odjelom za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta, kao i visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini.
U skladu sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, CIP је nadležan za:
informiranje i priznavanje u oblasti visokog obrazovanja;
koordiniranje i međunarodnu razmjenu akademskog osoblja, studenata i programa u oblasti visokog obrazovanja;
predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim projektima u oblasti visokog obrazovanja iz svoje nadležnosti;
kroz međunarodne mreže centara za informacije (mreže ENIC/NARIC), pruža informacije visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini, u vezi sa inostranim visokoškolskim ustanovama i programima kao osnov za priznavanje stepena i diploma za dalje školovanje na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u tim mrežama;
daje obavještenje i mišljenje о stranim stepenima i diplomama u Bosni i Hercegovini, s ciljem nastavka školovanja na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini;
daje savjete i informacije o pitanjima iz svog djelokruga stranama sa zakonitim interesom;
u skladu sa Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima, donosi preporuke ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko distriktu BiH o priznavanju diploma stečenih van Bosne i Hercegovine s ciljem zaposlenja, nastavka obrazovanja i ostvarivanja drugih prava koja proističu iz stečene kvalifikacije.
Visoko obrazovanje u BiH
Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini je regulisano Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 59/07, 59/09). Ovim zakonom utvrđena je: organizacija visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odgovornost nadležnih vlasti u ovoj oblasti, ustanovljavaju tijela za provođenje zakona i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te način osiguravanja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja. Takođe Zakonom su ustanovljeni osnovni principi i standardi za sticanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, u skladu s relevantnim odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ETS No. 5, 1950.) i njenih protokola, Preporukom Komiteta ministara Vijeća Evrope o priznavanju i ocjeni kvaliteta privatnih visokoškolskih ustanova [R(97)1], Preporukom o pristupu visokom obrazovanju [R(98)3] i Preporukom o istraživačkom zadatku univerziteta [R(2000)8] i drugim relevantnim principima međunarodno priznatih pravnih instrumenata čija je država ugovornica i Bosna i Hercegovina, te u skladu s Konvencijom Vijeća Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji (ETS No. 165, 1997.).
Na osnovu Okvirnog zakona o visokom obrazovanju izvršeno je usklađivanje Zakona o visokom obrazovanju u Republici Srpskoj, deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko distriktu Bosne i Hercegovine čime je Bosna i Hercegovina u potpunosti prešla na Bolonjski sistem obrazovanja.
Vrste visokoškolskih ustanova
Visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini su univerziteti i visoke škole. Termin «univerzitet»:
‐ ograničen je na visokoškolske ustanove koje se bave i nastavnim i istraživačkim radom, koje nude akademske stepene sva tri ciklusa, sa ciljevima koji uključuju unapređenje znanja, misli i školstva u Bosni i Hercegovini, obrazovni, kulturni, društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, promociju demokratskog građanskog društva i postizanje najviših standarda nastave i istraživačkog rada;
‐ odnosi se na visokoškolsku ustanovu koja realizira najmanje pet različitih studijskih programa iz najmanje tri naučne oblasti – prirodne nauke, tehničke nauke, biomedicina i zdravstvo, biotehničke nauke, društvene nauke i humanističke nauke.
Univerzitet može imati organizacione jedinice, kao što su: fakulteti, akademije, visoke škole ili naučni instituti, koje izvode nastavni, naučnoistraživački i umjetnički rad u jednoj ili više obrazovnih i naučnih oblasti.
Termin «visoka škola»:
‐ ograničen je na visokoškolsku ustanovu koja je akreditirana za davanje diploma i stepena prvog ciklusa, sa ciljevima koji uključuju pripremu i obuku pojedinaca za stručni, ekonomski i kulturni razvoj Bosne i Hercegovine i promociju demokratskog građanskog društva, te postizanja visokih standarda nastave i učenja;
‐ odnosi se na visokoškolsku ustanovu koja realizira najmanje jedan studijski program iz jedne naučne oblasti i ispunjava druge uvjete u skladu sa zakonom.
Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH propisano je da teološki fakulteti, visoke teološke škole i akademije mogu biti u sastavu univerziteta što se reguliše posebnim ugovorom. Do prelaska na Bolonjski sistem obrazovanja postojale su i više škole koje su pružale dvogodišnje strukovno obrazovanje.
Organizacija visokog obrazovanja
Visoko obrazovanje organizira se u tri ciklusa:
‐ prvi ciklus vodi do akademskog zvanja završenog dodiplomskog studija [the degree of Bachelor] ili ekvivalenta, stečenog nakon najmanje tri i najviše četiri godine redovnog studija nakon sticanja svjedočanstva o završenoj srednjoj školi, koji se vrednuje sa najmanje 180 odnosno 240 ECTS bodova,
‐ drugi ciklus vodi do akademskog zvanja master ili ekvivalenta, stečenog nakon završenog dodiplomskog studija, traje jednu ili dvije godine, a vrednuje se sa 60 odnosno 120 ECTS bodova, i to tako da u zbiru s prvim ciklusom nosi 300 ECTS bodova, i
‐ treći ciklus vodi do akademskog zvanja doktora ili ekvivalenta, traje tri godine i vrednuje se sa 180 ECTS bodova.
Jedan semestar studija nosi 30 ECTS bodova u svakom ciklusu.
Iz odredbi stava 1. ovog člana izuzima se studij medicinske grupe nauka u prvom ciklusu koji se vrednuje do 360 ECTS bodova.
Diplomantima se nakon završetka studijskog programa dodjeljuje diploma i akademski naziv u skladu sa ranije odobrenim studijskim programom.
Relacija između predbolonjskih i bolonjskih studijskih programa i kvalifikacija je definisana Odlukom o usvajanju Osnova kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 31/11). Odlukom su dati nivoi Osnova kvalifikacijskog okvira u BiH.
Sistem ocjenivanja
Postoje dva sistema ocjenjivanja
Prvim sistemom ocjenjivanja uspjeh studenta na ispitu i u drugim oblicima provjere znanja vrednuje se i ocjenjuje ocjenama u sistemu ocjenjivanja od 1 (nedovoljan) do 5 (izvrstan) dok se drugim sistemom ocjenjivanja uspjeh studenta na ispitu i u drugim oblicima provjere znanja vrednuje se i ocjenjuje ocjenama u sistemu ocjenjivanja od 5 (nedovoljan) do 10 (izvrstan) te ECTS skalom ocjenjivanja (ocjenama od A do F) u sistemu ECTS-a.
Prvim sistemom ocjenjivanja uspjeh studenta na ispitu i u drugim oblicima provjere znanja vrednuje se i ocjenjuje u sistemu ocjenjivanja od 1 (nedovoljan) do 5 (izvrstan) te ECTS skalom ocjenjivanja (ocjenama od A do F) u sistemu ECTS-a, prema sljedećem:
a) ocjena izvrstan (5) odgovara ocjeni A u skali ECTS-a, i obrnuto;
b) ocjena vrlo dobar (4) odgovara ocjeni B u skali ECTS-a, i obrnuto;
c) ocjena dobar (3) odgovara ocjeni C u skali ECTS-a, i obrnuto;
d) ocjena dovoljan (2) odgovara ocjeni D u skali ECTS-a;
e) ocjena nedovoljan (1) odgovara ocjeni F u skali ECTS-a, a ocjene F i FX u skali ECTS-a prevode se u ocjenu nedovoljan (1).
Prolazne ocjene su: izvrstan (5), vrlo dobar (4), dobar (3) i dovoljan (2).
Drugim sistemom ocjenjivanja uspjeh studenta na ispitu i drugim oblicima provjere znanja vrednuje se i ocjenjuje u sistemu ocjenjivanja od nedovoljan (5) do izvrstan (10) te ECTS skalom ocjenjivanja (ocjenama od A do F) u sistemu ECTS-a, prema sljedećem:
a) ocjena izvrstan (10) odgovara ocjeni A u skali ECTS-a, i obrnuto;
b) ocjena vrlo dobar (9) odgovara ocjeni B u skali ECTS-a, i obrnuto;
c) ocjena dobar (8) odgovara ocjeni C u skali ECTS-a, i obrnuto;
d) ocjena zadovoljava (7) odgovara ocjeni D u skali ECTS-a, i obrnuto;
e) ocjena dovoljan (6) odgovara ocjeni E u skali ECTS-a, i obrnuto;
f) ocjena nedovoljan (5) odgovora ocjeni F u skali ECTS-a, a ocjene F i FX u skali ECTS-a prevode se u ocjenu nedovoljan (5).
Prolazne ocjene su: izvrstan (10), vrlo dobar (9), dobar (8), zadovoljava (7) i dovoljan (6).