Sedamdesetih godina XIX veka u Svilajncu se otvara gimnazija, osniva čitaonica i izdaje list “Resavski poštonoša”. U tom vremenu u Svilajncu rade lekari Ribnikar i Jasnevski, pobornici socijalističkih ideja Svetozara Markovića.
Predsednik Skupštine stare obrenovićevske Srbije Dimitrije Katić, rodom iz Crkvenca, dovodi 1875.godine iz Beograda u Svilajnac Slovaka Julija Draškocija koji 23.novembra 1875.godine otvara prvu apoteku. Do oslobodjenja 1944. godine apoteke u Svilajncu vodili su Viljem Draškoci i Vladimir Biljčević.
Na početku ovog veka zdravstvo u Svilajncu kuburilo je sa mnogim neprilikama. Nedostatak prostorija za rad i mali broj lekara koji su se samo kraće zadržavali u Resavi uticali su da jedan broj naprednih zanatlija i trgovaca pokrene akciju izgradnje nove bolnice.
Tako je u periodu izmedju 1906. i 1909. godine izgrađena bolnica sa dva bolnička odeljenja (muško i žensko) i porodilištem. Bolnica je otpočela sa radom 1910. godine.
Prvi upravnici bolnice bili su sreski lekari Dobrivoje Ger Popović i Milorad Isaković. Za vreme I svetskog rata bugarski okupatori su 1916.godine bolnicu ruinirali i popalili celokupnu arhivu.
U periodu između dva rata ulagani su veliki napori da se bolnica snabde odgovarajućim aparatima i poboljšaju uslovi lečenja. Lekari Radovan Milutinović i Milorad Dimitrijević su u to vreme bili cenjeni stručnjaci i van područja ondašnjeg sreza Resavskog. U periodu okupacije u II svetskom ratu bolnica je tavorila, ali su joj brižnost i humanist njenih poslenika održali renome.