Cres od nekad do sad

---

Duga i zanimljiva povijest ovih otoka posljedica je prije svega zemljopisnog položaja, klime i reljefa. Otoci cresko-lošinjskog arhipelaga bili su naseljeni vjerojatno već koncem paleolitika, o čemu svjedoče pronađeni ostaci iz kamenog doba. prvi su počeli graditi kamene kuće Iliri, točnije Liburni.
U prvom stoljeću prije Krista prevladava utjecaj Rima, kada sve veći značaj dobivaju postojeća naselja Osor i Cres, a razvijaju se i nova.
Nakon pada Zapadnoga Rimskoga Carstva Cres potpada pod vlast Bizanta sljedećih 6 stoljeća.
Tijekom 7. stoljeća na ova područja pristižu Hrvati i polako prevladavaju.
Početkom 9. stoljeća kratko ovi otoci potpadaju pod vlast Franaka Karla Velikog, da bi uskoro ponovno bili vraćeni Bizantu. Oko 882. godine Hrvatska se prvi put javlja kao samostalna država, a Cres i Osor, još uvijek pod vlašću Bizanta, Hrvatima plaćaju danak.
Za vladavine kneza Tomislava (910.-928.) Cres i Osor potpadaju pod hrvatsku vlast, da bi se nakon Tomislavove smrti opet vratili Bizantu.
Devetog svibnja 1000. godine venecijanski dužd Orseolo uplovljava u Osor i osvaja otoke bez borbe. Zbog slabljena Venecije ove otoke opet osvaja Bizant, a koncem 11. st. vraćaju se pod hrvatsku vlast.
Dvanaesto stoljeće prolazi u stalnoj izmjeni mletačke i ugarske vlasti, da bi koncem 12. stoljeća Mlečani čvrsto zaposjeli otoke.
Koncem 14. st. ponovno ih osvajaju Mađari, da bi 1409. godine bila ukinuta cresko-osorska kneževina, a otoci postali posebne administrativne jedinice Venecije.
Koncem 18. st. ovdje kratko vladaju Austrijanci, zatim Napoleon, pa opet Austrija, ovaj put punih stotinu godina.
Nakon završetka Prvoga svjetskog rata ovi su otoci Rapalskim ugovorom dodijeljeni Italiji, a nakon njene kapitulacije 1947 vraćeni hrvatskoj matici.

Kao posebnu zanimljivost treba istaći prirodnu neobičnu pojavu slatkovodnog jezera Vrana, površine 5,75 četvornih kilometara, zapremine oko 220 milijuna m3. Razina slatkovodnog jezera je iznad razine okolnog mora, a njegovo dno ispod morske razine na dubini od 74m.
Cres karakteriziraju veliki kontrasti između sjevernog submediteranskog dijela s visokim i gustim šumama hrasta medunca, graba, brijesta i kestena i srednjeg i južnog mediteranskog dijela koji obiluje pašnjačkim goletima i gustom makijom.
Veliko bogatstvo biljnog (oko 1300 vrsta) i životinjskog svijeta, s izuzetnim brojem endemskih i reliktnih vrsta predstavlja pravi izazov za zaljubljenike u prirodu. Na Cresu je također jedno od posljednjih staništa vrlo rijetke ptice – bjeloglavog supa. Nakon višegodišnjih znanstvenih istraživanja dvije kolonije na otoku Cresu u kojima obitavaju proglašene su “specijalnim ornitološkim rezervatima”.

Naselja na području grada Cresa

---

Jedinica lokalne samouprave Grad Cres pripada Primorsko-goranskoj županiji i obuhvaća veći dio otoka Cresa od 290 km2. Broji 2.879 stanovnika (prema popisu iz 2011. godine), s gustoćom naseljenosti manjom od 10 stanovnika po km2 (što je najrjeđa naseljenost u Županiji).

Općina Cres ponovo je osnovana 1992. godine, a uskoro dobiva status Grada. Grad Cres, prema Statutu, obuhvaća 26 naselja.

Otočna naselja su:

Porozina

Selo i trajektno pristanište na sjevernom dijelu otoka. Na brežuljku iznad pristaništa bio je u doba antike svjetionik, po čemu je lokalitet i dobio ime (Pharum insulae). Danas se na tom mjestu nalaze ruševni ostaci franjevačkog samostana Sv. Nikole i gotička crkva iz 15. st. Samostan je pripadao franjevcima glagoljašima trećoredcima, koji su uspjeli sačuvati do 13. stoljeća staroslavenski jezik u crkvenoj upotrebi. Crkva je često bila pljačkana, a skoro i spaljena u 16. stoljeću. Crkva je dobro sačuvana, postoje i glagoljski natpisi, dok su samostanske zgrade napuštene 1843. godine te djelomično porušene. Ostaci zidova pokazuju osobine renesansne arhitekture. Uz staru Porozinu razvilo se na brežuljku iznad luke vikend naselje.

Filozići

Malo naselje od 5 žitelja, na pola puta između Porozine i Dragozetića. Nadmorska visina mjesta je oko 320m.

Dragozetići

Pretpostavlja se da je to jedno od najstarijih hrvatskih naselja na otoku, zanimljive arhitekture.

Ivanje

Malo naselje do kojeg se stiže djelomično asfaltiranim odvojkom od ceste za Beli, smješteno u jednom od najzanimljivijih dijelova otoka – Tramuntani.

Važminež

Još jedno naselje na Tramuntani, danas nenaseljeno.

Sv. Petar

Također na putu za Beli, zanimljivo zbog jednog od najstarijih stabala hrasta na ovom području, procijenjenog na 500 – 1000 godina starosti.

Beli

Beli je jedno od najstarijih i u prošlosti najvažnijih creskih naselja. Naselje akropolskog tipa smjestilo se na 130 m visokom brijegu iznad istočne obale sjevernog dijela otoka, na mjestu prethistorijske gradine. Danas je to tipično primorsko naselje zbijenog tipa, bogato kulturno-povijesnim znamenitostima.

U mjestu djeluje Eko-centar “Caput Insulae” koji se intenzivno bavi i provodi programe na očuvanju prirodne raznolikosti, izvornih vrijednosti i kulturno-povijesnog naslijeđa otoka Cresa. Radi boljeg upoznavanja nasljeđa Tramuntane uspostavili su mrežu eko-poučnih staza kao jedinstvenu izložbu “Povijest i umjetnost u prirodi”. U zgradi Centra nalazi se stalna izložba “Bioraznolikost cresko-lošinjskog otočja”, čime počinje obilazak izložbe u prirodi. Ujedno provode integralnu zaštitu bjeloglavih supova.

Predošćica

Nalazi se u unutrašnjosti otoka, na pola puta od grada Cresa do luke Porozina. Nadmorska visina mjesta je oko 370 m, a istočna i zapadna obala Cresa su od mjesta udaljene po 1 kilometar. Smještena je na rubu brda pokraj malog krškog polja i zanimljiva zbog uređenog pejzaža.

Vodice

U blizini mjesta prolazi 45 paralela.

Merag

Staro obalno naselje, danas u blizini trajektnog pristaništa. Pokraj mjesta nalazi se udolina tektonskog porijekla – Merška jama – obrasla gustom lovorovom šumom.

Cres

Cres je administrativno središte i najveće naselje na otoku Cresu.
Cres je utvrđeni gradić, zgusnute urbane strukture, smješten na dnu dobro zaštićenog zaljeva na zapadnoj strani istoimenog otoka. Izgrađena površina današnjeg grada Cresa širi se u obliku potkove uz sjeverni rub prostrane Creske luke, što se proteže u dužini od 1800 m. i širini od 800 metara. Središnji položaj u odnosu na otočni prostor i povoljna pozicija u odnosu na pomorske putove i veze s velikim sjevernojadranskim lučkim centrima osigurali su Cresu vodeću ulogu na otoku.
Cres je nastanjen od prapovijesti, o čemu svjedoče prapovijesne gradine. Utvrđeno naselje razvilo se uz obalu, ispod otočnog hrpta gdje se nalazila prapovijesna gradina i antička utvrda (Crexa, Crepsa), na suprotnoj strani od napuštenih starokršćanskih i starohrvatskih naselja smještenih u uvali Lovreška na istočnoj strani otoka.
Do dolaska Hrvata Cres je nastanjen Liburnima , ali postoje tragovi grčke , rimske i bizantinske nazočnosti.
U 9. stoljeću Hrvati gospodare cijelim otokom i uz povremene mletačke okupacije, Cres je u sastavu Hrvatske do 1409. godine.
Do 1797. Cres se nalazi pod vlašću Venecije, od 1805. do 1814. pod okupacijom je Francuske, a nakon toga do 1918. u sastavu Austro-Ugarske. Nakon I. svjetskog rata okupira ga Italija, a nakon propasti fašističkog režima 1943. godine i kraćeg razdoblja hrvatske narodne vlasti, Cres zaposjeda njemačka vojska. U travnju 1945. Cres je konačno oslobođen i reintegriran u Hrvatsku i preko nje u Jugoslaviju.

Mjesto se posebno razvija u srednjem vijeku, 1332. godine dobiva statut, a od 1459. godine, u vrijeme venecijanske uprave, preuzima od Osora funkciju gospodarskog i upravnog centra za cresko-lošinjski arhipelag. Najznamenitija renesansna creska ličnost jest filozof Frane Petrić (rođen 25. travnja 1529., umro 1597.).
Najstariji dio gradske jezgre smješten je istočno od luke i predjela zvanog Zagrad, na sasvim ravnom i niskom terenu, tako da obalni dio naselja (Placa i Riva) za vrijeme visokih plima more redovito poplavi. Taj uži areal bio je u srednjem vijeku opasan zidom.
Stara gradska jezgra, okružena zidinama u obliku pravokutnika s pet kula i nekoliko gradskih vrata, formirana je prije kraja venecijanske vladavine i osim nekoliko kasnijih dogradnji, sačuvala je uglavnom do danas nekadašnji izgled.
Današnji prostor obilježava srednjovjekovna lučica “mandrač”, gotske i renesansne crkve i samostani, palače plemenitih obitelji i ostaci gradskih utvrda. Sve do kraja venecijskog razdoblja Cres je isključivo unutar gradskih zidina, a izvan gradskog prostora su jedino dva samostana. Velike promjene nastaju razvojem pomorstva i brodogradnje sredinom 19. st.

Najznačajnije kulturno-povijesne građevine u Cresu su:

1. Troja gradska vrata, Bragadina, Marcela i vrata Sv. Mikule iz 16. st.
2. Okrugla, ugaona kula na sjeverozapadnom dijelu grada
3. Crkva Sv. Izidora iz 12. st.
4. Niz gotičkih, kasnogotičkih i renesansnih crkvica i crkava od kojih je najznačajnija crkva Sv. Marije Snježne iz 16. st. i zvonikom iz 18. st.
5. Gradska lođa sa stupom sramote
6. Franjevački samostan iz približno 1300 g. s crkvom Sv. Franje iz 14. st. i zvonikom iz 18. st.
7. Ženski benediktinski samostan iz 15. st.
8. Palača obitelji Petris iz 15. st. u kojoj je smješten muzej
9. Niz drugih renesansnih palača creskih plemenitih obitelji.

Loznati

Nedaleko od Cresa; u njemu živi tridesetak stanovnika. U blizini naselja nalazi se lokalitet Lovreški, antikno i ranokršćansko naselje.

Krčina

Zaseok Orleca, s tek nekoliko stanovnika.

Valun

Na južnom dijelu Valunskog zaljeva, između dviju prekrasnih šljunkovitih plaža, smjestio se Valun. Nastao je kao luka starog naselja Bučev, čiji su ostaci nađeni kod crkve Sv. Marka. Stanovnici Bučeva su se orijentirali prema moru i podigli novo naselje. Valun je danas izrazito slikovito primorsko naselje smješteno oko male lučice orijentiran na kamping i obiteljski turizam. Uz crkvu Sv. Marka i “Valunsku ploču” iz 11. st. zanimljivo je vidjeti Glagoljski lapidarij smješten na terasi današnjeg restorana koji pokazuje kopije najstarijih glagoljskih natpisa iz Istre, Kvarnera i Dalmacije.

Mali Podol

Naselje na putu iz Valuna u Lubenice, zanimljivo zbog stabla murve nasred ceste.

Lubenice

Jedno od prvih naselja otoka Cresa, staro 4000 godina, a naseljenost nikad nije bila prekidana. Sagrađeno na stijeni koja se izdigla 387m nad morem. Živopisni gradić s trgom, zvonikom i gotički građenom crkvom Sv. Antona pustinjaka iz 15. st. Riječima je teško opisati taj biser ruralne arhitekture, njegovu iskonsku ljepotu treba jednostavno doživjeti. Tijekom ljeta u Lubenicama se održavaju jedinstvene Lubeničke glazbene večeri s kvalitetnim repertoarom klasične glazbe i svjetski renomiranim izvođačima.

Zbičina

Naselje od desetak stanovnika na putu prema Pernatu.

Pernat

Naselje zbijena tipa, u okolici se nalaze znatne obradive površine.

Orlec

Najveće cresko selo u unutrašnjosti otoka; u njemu živi oko 150 žitelja. Izrazito stočarsko naselje, nastalo u 16. stoljeću. U blizini Orleca bjeloglavi supovi imaju svoja gnjezdišta.

Zbišina

Napušteno naselje u blizini Vranskog jezera. Gotovo sve kuće su urušene osim nedavno obnovljene crkvice Sv. Alojzija sagrađene 1922. kao spomen na sretan povratak nakon završetka Prvog svjetskog rata.

Stanić

Naselje u unutrašnjosti otoka, 500 m istočno od Vranskog jezera. Ima 5-6 kuća, bez stalnih stanovnika.

Vrana

Naselje u blizini Vranskog jezera, nekoć poštanska postaja.

Hrasta

Malo naselje nastalo od nekadašnjeg pastirskog stana.

Grmov

Selo na staroj cesti koja prolazi sa zapadne strane Vranskog jezera.

Stivan

Naselje smješteno iznad bujične doline, na putu za Martinšćicu.

Miholašćica

Miholašćica potječe još iz rimskog doba, danas turističko odredište.

Martinšćica

Mjesto Martinščica je relativno mlado i veoma lijepo naselje na najpitomijem dijelu creske obale, uz prostrani zaljev otvoren prema jugozapadu. Povijesnu jezgru čini crkva Sv. Martina s franjevačkim samostanom iz 16. st. i Kaštel obitelji Sforza iz 17. st.. Danas lijepo uređeno naselje s mnogo mediteranskog raslinja orijentiralo se isključivo na obiteljski i kamping turizam. Uz prelijepe plaže sjeverno od naselja u netaknutoj prirodi pružaju se velike mogućnosti za kvalitetan i aktivan boravak i odmor.

Vidovići

Naselje na padini brijega, na nadmorskoj visini od 280 m.

---