Povijest i kulturna baština

Na području današnjeg Grada Kaštela zabilježeni su tragovi svih povijesnih razdoblja. U prapovijesti, pračovjek je lovio na ovom području već u starijem kamenom dobu, što potvrđuju nalazi iz Mujine pećine na zapadnim padinama, datirani na oko 45.000 godina prije Krista.

Na planini Kozjak i danas se mogu pronaći brojni artefakti iz ilirskog doba.

U razdoblju grčke i rimske vladavine, Kaštela su doživjela značajan gospodarski napredak i civilizacijski razvoj, o čemu svjedoče ostaci brojnih antičkih vila i naselja, uključujući i Siculi na području Resnika.

Dolaskom Hrvata u 7. stoljeću, naselili su obronke Kozjaka, a stara hrvatska sakralna arhitektura, poput crkvica, i danas je dokaz njihovog prisustva u tom vremenu.

Trogirski i splitski plemići, zajedno s crkvenim vođama, na obali mora ili na hridinama podizali su kaštele radi zaštite ljetine i stanovništva, a sve to uz suglasnost mletačkih vlasti. Ovi utvrđeni dvorci, s kulama, opkopima, puškarnicama i pokretnim mostovima prema kopnu, imali su obrambenu funkciju, dok su prema moru bili građeni u stilu renesansnih ljetnikovaca, s velikim prozorima i balkonima. Stanovnici starijih naselja na Kozjaku potražili su sigurnost u novim, utvrđenim naseljima oko kaštela.

Stoljećima su poljoprivreda, maslinarstvo i vinogradarstvo bile ključne grane gospodarstva ovog kraja, što je osiguralo ekonomsku moć. O tome svjedoče impresivne crkve sa zvonicima, djela poznatih umjetnika, srebrni i zlatni zavjetni darovi u crkvenim riznicama, te narodna nošnja ukrašena zlatnim detaljima i zlatovezom.

Oko 16 kaštela razvilo se sedam naselja: Kaštel Štafilić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac. Ova naselja su se s vremenom spojila u Grad Kaštela, a njihove stare jezgre i danas čuvaju izvornu dalmatinsku arhitekturu sa solama, balaturama, konobama, kaletama i trgovima.

Prirodna baština

Veći dio Kaštelanskog polja i dalje obiluje vinogradima, maslinicima, sadovima trešanja i smokava, kao i autohtonom mediteranskom vegetacijom koja uključuje zaštićene prirodne spomenike i parkovske arhitekture.

U Kaštel Štafiliću raste maslina (Olea europaea) koju stanovnici Kaštela nazivaju Mastrinka. Ova maslina je starija od 1500 godina i pretpostavlja se da je donesena iz južne Italije ili Grčke. S obzirom na prisustvo rimskih veterana na tom području, vjeruje se da je ova maslina ostala kao ostatak nekog poljoprivrednog objekta iz tog vremena.

Maslina pripada vrsti uljarica i karakterizira je sitan list i plodovi. Njen korijenski sistem prostire se na oko 100 metara, deblo dostiže promjer od 6 metara, krošnja ima promjer od 22 metra, a visina stabla iznosi 10 metara. Godine 1990. proglašena je spomenikom prirode.

Plodovi masline prerađuju se u maslinovo ulje koje, u replika grčkih lakrimarija, predstavlja autentični suvenir Kaštela.

Hrast medunac (Quercus pubescens Willd), smješten pored romaničke crkve sv. Kuzme i Damjana u Kaštel Gomilici, svojim izgledom i veličinom privlači pažnju posjetitelja ovog starog kaštelanskog okruženja.

Park okoline hotela “Palace” u Kaštel Starom, osnovan 1910. godine od strane dr. Petra Kambera, nekadašnjeg vlasnika hotela i zaljubljenika u Kaštela, također je zaštićeni spomenik parkovne arhitekture. Ovaj park prostire se na površini od 35.000 četvornih metara.

Na istočnim padinama Kozjaka, u Kaštel Sućurcu, nalazi se Kaočina gaj, jedinstven primjer vegetacijski i floristički izuzetno očuvane visoke makije i drugih autohtonih biljnih vrsta, koje je zbog toga zaštićeno zakonom.

Planina Kozjak

Najviša i najduža je planina Kozjak, koja se u dužini od 16 km proteže od Klisa na istoku do prijevoja Malačka na zapadu.

Povijesni perivoj – Park Vitturi

Spomenikom prirode i kulture je proglašen 1968.godine. U obrazloženju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture stoji: “Park Vitturi po svojoj širini i pristupu s mora predstavlja jedinstveni spomenik naše stare hortikulture. Slični su parkovi u Dalmaciji vrlo rijetko sačuvani, pa se ovaj pored Gučetićeva u Trstenu, Garanjinova u Trogiru i Borellijeva u Sv. Filipu i Jakovu, može ubrojiti u te rijetke spomenike naše vrtne arhitekture”.

Školski botanički vrt O.Š. Ostrog

Sastavni dio vrta čini maslinik koji sa svojih 170 stabala i 45 sorti domaćih i stranih maslina predstavlja najveći kolekcionarski nasad hrvatskog priobalja.

Biblijski vrt Stomorija – svetište Gospe od Stomorije

Na južnim padinama Kozjaka još je davne 1189. godine sagrađena crkvica Sv. Marije od Špiljana, danas poznata kao Gospa Stomorija. Na tom mjestu, gdje se susreću duhovnost i priroda, utemeljen je Biblijski vrt.