Čačanski kraj je od davnina poznat kao izrazito voćarsko područje. U njemu su još u doba Nemanjića gajene razne sorte jabuka, krušaka, šljiva, pa čak i pitomog kestena. Stoga nije slučajno što je na mestu sadašnje lokacije Instituta nakon 1898. godine formiran Voćno-lozni rasadnik, među prvima u tadašnjoj Kraljevini Srbiji. Osnivanjem ovog rasadnika voćarstvu u ovom kraju je počela da se posvećuje veća pažnja, što je uticalo da se u proizvodnju uvode novije, bolje i produktivnije sorte voćaka. Takođe, sa formiranjem rasadnika, u zasadima su počele da se primenjuju odgovarajuće mere nege.
U Čačku je 1932. godine održan Prvi kongres voćara Jugoslavije, na kome su voćari iz Čačka i okoline pokrenuli inicijativu da se u našoj zemlji formira neka ogledno-istraživačka voćarska organizacija, koja bi na naučnoj osnovi radila na unapređenju jugoslovenskog voćarstva. Ovaj predlog je realizovan tek 1937. godine osnivanjem Državne ogledne voćarske stanice u Goraždu, kao središtu tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Prvi saradnici ove institucije bili su Čačani: inž. Milisav Gavrilović i inž. Gvozden Majstorović.
Po završetku Drugog svetskog rata, promenom društvenog uređenja, počelo se sa osnivanjem naučno-istraživačkih voćarskih organizacija u vidu zavoda ili oglednih voćarskih stanica. Među prvima u zemlji, a na predlog inž. Milisava Gavrilovića, upravnika Voćnog rasadnika, Ministarstvo poljoprivrede NR Srbije je svojim rešenjem broj 21867 od 17. jula 1946. godine osnovalo Zavod za voćarstvo i preradu voća, sa zadatkom da rešava osnovnu problematiku iz oblasti proizvodnje, zaštite i prerade voća, a posebno iz oblasti proizvodnje sadnog materijala voćaka. Po osnivanju zavoda, Ministarstvo poljoprivrede NR Srbije je osnovalo četiri stanice i to u Prokuplju, Novom Pazaru, Valjevu i Grockoj. Ove stanice su bile pod stručnim nadzorom Zavoda za voćarstvo u Čačku koji je svoju istraživačku delatnost sprovodio na terenu preko njih, što je i rađeno do njihovog ukidanja 1955. godine.
Radi stvaranja trajnijih uslova za solidniji rad na naučno-istraživačkim zadacima iz oblasti voćarstva Zavod za voćarstvo je već od 1948. godine počeo intenzivno da radi na prikupljanju i kolekcionisanju voćnog sortimenta svih umereno-kontinentalnih voćaka. Sorte i podloge su prikupljane kako sa teritorije Jugoslavije, tako i iz inostranstva. Najveći broj voćnih sorti je prikupljen iz sledećih organizacija i čuvenih voćara tog vremena:
- Srednje poljoprivredne škole u Bukovu kod Negotina;
- Ogledne voćarske stanice u Goraždu;
- Kolekcionog zasada Đure Nikolića, naprednog poljoprivrednika iz Guglja kod Požege;
- Ogledne voćarske stanice u Nju Džersiju, SAD (New Jersey, USA), uglavnom preko inž. Mehmedalije Fazlagića iz Goražda;
- Visoke poljoprivredne škole u Lednici na Moravi, Češka (Lednice, Czech Republic);
- Instituta za sadovodstvo u Skiernevicama, Poljska (Skiernewice, Poland);
- ogledne voćarske stanice u Ist Molingu, Engleska (East Malling, England).
Zahvaljujući ovim i još nekim organizacijama i pojedincima, od kojih je Institut nabavljao kalem-grančice, podloge i sadni materijal jagodastih vrsta voćaka, za svega šest godina stvorena je najveća kolekcija voćnih sorti na Balkanu. Uporedo sa podizanjem kolekcionih zasada, saradnici Instituta su širom Srbije podizali i ogledne voćne zasade od najboljih sorti jabuke, kruške, šljive, trešnje i kajsije, radi ustanovljenja najpogodnijih za gajenje u pojedinim voćarskim krajevima Srbije. Još u toku prvih godina svog rada, Institut je postavio solidnu osnovu za nesmetan i uspešan rad na selekciji i oplemenjivanju voćaka, na iznalaženju najboljih introdukovanih sorti voćaka za gajenje, na iznalaženju najboljih agromera u podizanju, đubrenju, obradi zemljišta, sistemima gajenja i orezivanja voćaka, kao i u zaštiti voćaka od bolesti i štetočina. To je i uticalo da Izvršno veće NR Srbije svojom odlukom broj 19 od 25. marta 1961. godine Institut proglasi republičkom naučnom ustanovom pod nazivom Institut za voćarstvo NR Srbije. Zavodi za voćarstvo u Sremskim Karlovcima i Peći proglašeni su za ogledne voćarske stanice Instituta.
Kasnijom izmenom zakona o naučno-istraživačkim organizacijama u Srbiji nastala je potreba da se od postojećih instituta, zavoda i poljoprivrednih stanica formira Institut za poljoprivredna istraživanja sa sedištem u Beogradu. Formiranje Instituta je izvršeno 1. jula 1971. godine, u okviru koga je Institut za voćarstvo najpre poslovao kao OOUR do 31. decembra 1977. godine, posle čega se Institut organizovao u složenu organizaciju pod nazivom SOUR za istraživanje i razvoj poljoprivrede „Srbija“ u Beogradu. Od tog datuma Institut za voćarstvo posluje kao radna organizacija bez osnovnih organizacija udruženog rada.
Institutu za voćarstvo je 1986. godine pripojen Institut za vinogradarstvo i vinarstvo „Medijana“ iz Niša, pa je nastavio da posluje pod nazivom Institut za voćarstvo i vinogradarstvo Čačak. Zakon o NIO delatnosti iz 1990. god. dovodi do novih promena u organizovanju instituta i zavoda iz oblasti poljoprivrede. Integracijom nekoliko instituta iz oblasti biotehnike, Institut za voćarstvo je od 24. decembra 1991. godine egzistirao u sklopu Instituta za istraživanja u poljoprivredi „Srbija“, kao jedan od osam centara, bez svojstva pravnog lica.
Odlukom Vlade Republike Srbije broj 022-8481/2006, od 14. septembra, 2006. godine, Institut posluje kao samostalno pravno lice, pod nazivom INSTITUT ZA VOĆARSTVO, ČAČAK.
Delatnost
Institut za voćarstvo, Čačak je državna ustanova (osnivač Vlada Republike Srbije) sa statusom akreditovanog istraživačko-razvojnog instituta i osnovnom delatnošću koja je od posebnog i opšteg društvenog interesa. Osnovna delatnost Instituta je naučno-istraživački rad u oblasti biotehničkih nauka, u okviru naučnih disciplina voćarstva, zaštite bilja, tehnologije biljnih proizvoda i prehrambene biotehnologije, u okviru programa i projekata koji obuhvataju uglavnom primenjena i razvojna, i delom osnovna istraživanja kao osnovu za primenjena i razvojna istraživanja. Zahvaljujući dugogodišnjem uspešnom radu i ostvarenim rezultatima, Institut predstavlja jedinstvenu naučnoistraživačku instituciju, vodeću ustanovu u oblasti voćarstva u zemlji i na području Balkana, poznatu i priznatu u Evropi i svetu.
U vršenju svoje osnovne delatnosti Institut obavlja i sledeće poslove:
- Biološka i ekološka proučavanja voćaka;
- Genetička proučavanja i stvaranje novih sorti voćaka;
- Selekcija i introdukcija voćaka;
- Fiziološka i agrotehnička proučavanja voćaka;
- Proučavanje prouzrokovača bolesti i štetočina voćaka i metoda njihovog suzbijanja;
- Tehnološka proučavanja plodova voćaka;
- Stvaranje i održavanje izvornog, predosnovnog i osnovnog sertifikovanog materijala voćaka;
- VCU testovi za ispitivanje proizvodne i upotrebne vrednosti sorti i podloga voćaka;
- DUS testovi za ispitivanje različitosti, uniformnosti i stabilnosti sorti i podloga;
- Prikupljanje i proučavanje domaćih i introdukovanih sorti voćaka za potrebe banke biljnih gena;
- Transfer i primena naučno-tehnoloških rešenja;
- Stručna i zdravstvena kontrola proizvodnje sadnog materijala voćaka.
Na polju selekcije i oplemenjivanja voćaka Institut je u proteklom periodu proizveo blizu 200.000 hibridnih sejanaca. Od ovoga je izdvojeno preko 200 perspektivnih hibrida, od kojih su Komisije za priznavanje sorti i podloga priznale i uvele u registar 44 nove sorte, od čega se posebno izdvaja 18 sorti šljive. Nekoliko institutskih sorti šljive se nalazi na sortnim listama i uspešno se gaje u više evropskih zemalja (Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Hrvatska, Italija, Mađarska, Nemačka, Rumunija i Slovačka). Pored većeg broja sorti šljive, komercijalizovane su i zaživele su u proizvodnji jabuka Čadel, višnja Šumadinka, kupina Čačanska bestrna i crna ribizla Čačanska crna.
U Institutu su do sada urađene 43 doktorske disertacije, 30 magistarskih i 7 master radova. Objavljeno je preko 2.500 naučnih i stručnih radova i publikovano 77 monografija.
Institut raspolaže neophodnim sredstvima za obavljanje svoje delatnosti: 140,72 ha zemljišta, 4.512 m2 poslovnog prostora, od čega 457 m2 laboratorijskog prostora. Institut poseduje neophodnu laboratorijsku opremu, biblioteku sa čitaonicom, konferencijsku salu i više pratećih objekata: kolekcioni zasadi, staklare, mrežanici, hladnjače, meteorološka stanica i dr. U kolekciji Instituta nalazi se preko 1.100 različitih genotipova kontinentalnih vrsta voćaka.
Institut uspešno sarađuje sa brojnim naučnim i stručnim ustanovama, organizacijama i udruženjima u zemlji, kao i sa naučnim institutima u 36 zemalja širom sveta, u vidu učešća na zajedničkim projektima, razmene stručnjaka, biljnog materijala, naučnih i stručnih informacija.
Institut je bio organizator velikog broja međunarodnih skupova, nacionalnih skupova sa međunarodnim učešćem, stručnih skupova, manifestacija i seminara.
Institut za voćarstvo je jedan od osnivača Društva sa ograničenom odgovornošću „Naučno tehnološki park Čačak“ osnovanog 2011. godine, sa ciljem što boljeg plasiranja rezultata naučnoistraživačkog rada i tehnologija kroz osnivanje inovativnih firmi i zapošljavanje mladih preduzetnika. Institut je član Zajednice instituta Srbije, osnovane 1990. godine kao sledbenik Stalne konferencije naučnoistraživačkih organizacija obrazovane 1977. godine
Osim naučnoistraživačkog rada, Institut za voćarstvo bavi se i rasadničkom proizvodnjom kao dopunskom delatnošću. Institut proizvodi standardni i sertifikovani reprodukcioni i standardni sadni materijala, kako za potrebe sopstvenog rasadnika i istraživački rad, tako i u komercijalne svrhe za potrebe drugih rasadnika i voćara. Posebno mesto zauzima proizvodnja najviših kategorija predosnovnog i osnovnog materijala kontinentalnih vrsta voćaka (pre svega sorti stvorenih u Institutu) kao osnove za podizanje matičnjaka za proizvodnju sertifikovanih sadnica.
Institut se, takođe, bavi pružanjem ekspertskih i stručnih usluga projektovanja, podizanja i nege zasada voćaka, različitim vrstama laboratorijskih analiza i savetodavstva u oblasti voćarstva, zaštite bilja, tehnologije biljnih proizvoda i prehrambene biotehnologije; pružanjem ekspertskih usluga iz oblasti kompetencija istraživača, posebno na osnovu ovlašćenja Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine RS u oblasti zasnivanja, održavanja i korišćenja kolekcionih i referentnih zasada kontinentalnih vrsta voćaka, sprovođenja DUS i VCU testova, usluga od značaja za funkcionisanje nacionalnog fitosanitarnog sistema, usluga veštačenja, kao i drugih vrsta usluga po zahtevima privrednih subjekata i drugih zainteresovanih korisnika.
Institut za voćarstvo je dobitnik brojnih priznanja za ostvarene rezultate. Posebno se izdvaja nekada prestižna nagrada AVNOJ-a kao posebno društveno priznanje za stvaralaštvo i rad od opšteg značaja u oblasti poljoprivrede 1974. godine.
Poslednjih godina Institutu su uručena i sledeća priznanja:
Zahvalnica za uspešnu višegodišnju saradnju u obrazovanju stručnjaka za zaštitu bilja (fitomedicinu) Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Zemun, 2009. godine.
Sretenjski orden trećeg stepena, 2017. godine.
Decembarska nagrada grada Čačka, 2016. godine.
Povelja Zadužbine Andrejević, za uspešnu saradnju u ostvarivanju osnivačkih ciljeva i doprinosa razvoju naučnog stvaralaštva, 2014. godine.
Povelja Saveza pčelarskih organizacija Srbije, u znak priznanja razvoju pčelarstva Srbije, 2012. godine.
Plaketa Agro-Biz Lider za 2011. godinu, za primenu inovativnih i naučnih metoda u razvoju voćarstva na 78. Međunarodnom sajmu poljoprivrede u Novom Sadu.