Istražite park
Nalazimo se na prostoru spajanja Bosne, Hercegovine i Crne Gore što je svojevrsna prirodna, kulturna i istorijska specifičnost. Istovremeno to je kosmopolitski i provincijski prostor izvorne lokalne arhitekture naspram avangadnih spomenika. Ruralna gravitirajuća područja se nadopunjuju receptivnom destinacijom od republičkog značaja, te sa multietničkim identitetom mjesta od davnina zaokružuju sliku područja.
Najveći i najstariji u BiH površina novog pemjera 16.052 ha gazduje i Posebnim lovištem Zelengora na površini od 49.106 ha, park presjeca rijeka Sutjeska u dužini od 12km djeleći područje na dva djela izrazito planinskog terena. Zone zaštite su definisane u tri režima u čijem se graničnom obuhvatu nalaze očuvane prirodne vrijednosti – šumski kompleksi, staništa biljaka, vegetacije i faune kao i kulturno-istorijskoh (stvorenih) objekata koje potvrđuju kontinuitet institucionalnog bavljenja zaštitom i očuvanjem ovog prostora. Proglašen 1962. Nacionalnim parkom, termin ili prefiks Nacionalni ukazuje nam da je riječ o prostoru koji se poistovjećuje sa otadžbinom, njenim nasljeđem, osjećaju patriotizma i nacionalnim ponosom.
O bogatstvu biljnog svijeta Perućice može da posvjedoči i to da je registrovano više od 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1000 vrsta zeljastih biljaka.U nekim dijelovima prašuma je gotovo nepristupačna. Proći ćete pored drveća visokog preko 50 metara i sa najvećom zapreminom drvne mase, do više od 1.000 kubika po hektaru. ovoj šumi nalazi se i najviša izmjerena smreka (63 metra)! Životinjski svijet je veoma bogat i raznovrstan, sa velikim brojem beskičmenjaka, posebno iz reda leptira, ali i vodozemaca, gmizavaca i riba, 36 vrsta i 18 familija sisara, te mnogobrojnih vrsta ptica. Rijetkom i prorijeđenom divljači smatraju se: divlja mačka, ris, slijepo kuče. Važni sisari su medvjedi, srna, divlja svinja, vukovi, lisice i jazavci.
Istorija zvanične zaštite prirodnih osobenosti i rijetkosti Sutjeske započeta je još krajem 19.vijeka. Konkretni dokazi zaštite prostora današnjeg NP Sutjeska datira još iz 1893.kada je uslijedila zaštita divljači na osnovu službenog izvještaja stručnih osoba tadašnje okupacione vlasti. Najcjenjenija divokozja divljač okupirala je pažnju austrijskih stručnjaka za zaštitu lovišta, pa tada se stavlja fokus na planinske habitate planine Zelengore. Istovremeno je i nastao zakon čija se pravna snaga odnosila na oblast lovstva, upravljanje lovištem i divljači. Značaj zaštitnoj djelatnosti nastavlja se između dva rata, a kasnije u periodu socijalizma dobija veliki zamah u zakonskim okvirima i provođenju prakse. Početkom ‘50 godina se intenzivno radi na pravnoj i praktičnoj zaštiti prašumskog strogo zaštićenog prostora Perućice. Područje Sutjeske se proglašava Nacionalnim parkom 13.januara 1962.(Službeni glasnik BiH, broj 5/62, 9.februar 1962.godine).
Jubilarnih 60 godina zaštite i očuvanja nasljeđa na prostoru NP Sutjeska 1962-2022 obavezuje upravljača kao Javnu ustanovu da se posveti primjeni najboljih praksi (metoda) zaštite i očuvanja prirodnih vrijednosti i kulturnog nasljeđa, kako bi putem različitih medija predočili javnosti značaj očuvanog prostora.
Raznovrsnost biljnog i životinjskog svijeta je jedan od osnovnih motiva osnivanja Nacionalnog parka. Istraživanja su pokazala svu izdašnost područja doline Sutjeske okružene visokim planinskim lancima Dinarida, sa preko 2600 vrsta registrovanih vaskularnih biljaka s visokim procentom endemizma. Ovaj relativno mali prostor krije preko 330 endemsih, rijetkih i ugroženih biljnih vrsta. Plodovi prirode, samoniklo i ljekovito bilje, gljive, akvaflora i dendroflora u ovom dijelu Dinarida pokazuje su svoju raskoš i vrijednost. U kanjonima planinskih rijeka se nalaze tzv.refugijalna staništa, i u jednom od takvih smjestila se Pančićeva omorika (Picea omorika-Pančić, purk.), relikt perioda tercijara na planini Zelengori koju naučnici smatraju živim fosilom.
Pojedine biljke imaju habitat jedino u planinskim vrletima, i to: Uskolisni zvončac (Edranianthus sutjeskae), Malijev likovac (Daphne malyana), Maglićeva režuha (Cardamine maglicensis ) i Maglićeva runjika (Hieracium naegelianum).
Životinjski svijet parka je izuzetno raznolik i uslovljen topografijom staništa što je karakteristika svake vrste ponaosob. Vrste koje naseljavaju habitate NP Sutjeska su: Divokoza (Rupicarpa rupicarpa), Srna (Carpeolus carpeolus), Divlja svinja (Sus scrofa), Medvjed (Ursus arctos), Vuk (Canis lupus), Lisica (Vulpes vulpes), Jazavac (Meles meles).
U parku je evidentirano preko 114 vrsta ptica, autohtonih i migratornih i to: Tetrijeb veliki (Tetrao urogallus), Lještarka (Tetrastes bonaria), Kamenjarka (Alectoris graeca) . Pojavnost ornitofaune je uslovljena sezonski ili je vezana za određeni period godine.
Pojasni ekosistemi u NP Sutjeska uslovljeni su faktorima klime, reljefa, voda gdje je fokus na specifičnim staništima i vrstama bilja i divljači, pa npr. ekosistem galerijskih šuma (hidrofite) na Sutjesci, zatim 600-800m pojas hrastovih šuma (termofite) divljač u njima, od 800-1200m mješovite lišćarske šume (jasen, brijest, bukva, breza, smreke, nisko žbunje), zatim 1200-1700m bukovo-jelove i smrča sa javorom, vitalna staništa četinara i do 65m visine velikog promjera, vidikovci, opisati divljač, endemske biljke rariteti i stenoendemi balkana prisutni su u ovj zoni.
Iznad 1700m na površi Prijevor je stanište bora krivulja, manje zajednice planinskog javora, bukve-jele, sa livadskom vegetacijom koja dominira. U ovoj zoni dominira nomadsko stočarenje u sezoni ljeta. Vegetacija sipara, stijena, morena i drugih geomorfoloških oblika može biti zanimljiva po svojoj endemičnosti, a vezana je za kanjone u nižim zonama toplije klime i ovdje opisane sa surovijim uslovima hladne klime te uslova za sniježne padavine svakog mjeseca u ovom sektoru Dinarida.
Samo porijeklo riječi Sutjeska (starije Sućeska), ukazuje na tjesnac koji je svojim radom usjekla i erodirala voda u dugoj geološkoj istoriji, te odatle potiče neophodnost podsjećanja javnosti za geomorfološkim terminom koji se ustalio u svakodnevnom izgovoru širom Dinarida. Očigledno je da prostor Sutjeske ima veliku geološku kompleksnost, a uzrok te pojavnosti su markantni reljefni oblici sa izraženom raznovrsnosti. Relativno mala površina kojom park upravlja (male distance), primjetne su u vertikalnom profilu velike razlike u visinama, idu i do 1300m. Orogenetski pokreti, dinamičnost reljefa i njegova energija, erozija i akumulacija stvorili su tokom geološke prošlosti na ovom vjenačnom prostoru karakteristične forme u reljefu.
Grupe rasjeda su vidljive u reljefu, jedan svrstava lokalitete koji su paralelni s dinarskom osovinom prostiranja planina JI – SZ. Na konkretnom primjeru u našem parku su to strme doline Suškog potoka koji očigledno razdvaja bila planina Maglića i Volujaka. NP Sutjeska smješten je u okruženju dijelova planina Maglić, Volujak s Biočem, Vučevo, Zelengora. Krečnjaci i dolomiti su glavni elementi sastava geološke podloge. Nabori, položaj, starost stijena i tektonika najbolje se može vidjeti u kanjonu Vratar. Ovdje vladaju posebni klimatski uslovi – visokoplaninski reljef diktira čestim izmjenama klime na relativno malom prostoru. Takođe, utiče na raspored i rast vegetacije (pojave centara endemičnosti, rariteta vrsta). Prirodna sedla smjenjuju se izvan granice obuhvata parka; u parku su Dragoš sedlo i Prijevor, a izvan su Prijeđel i Čemerno, prirodna su veza među planinama i svaka su oko 1000m.n.v. Geonasljeđe nazivamo kuriozitetom područja kojim se upravlja u smislu izbora objekata za vrednovanje, klasifikovanje te proces daljeg afirmisanja za turističku valorizaciju. Da bi se napravio izbor fenomena i objekata geonasljeđa potrebno se odrediti za njihovu jedinstvenost, reprezentativnost, njihov naučni, obrazovni, ekonomski, nacionalni i međunarodni značaj. NP Sutjeska i okolna teritorija koja mu gravitira po svim fizičkim karakteristikama predstavljaju geoturističku destinaciju, bez ikakve skromnosti broj jedan na nacionalnom nivou.
Planinarenje
Uspon na Maglić (2386)
Najveći vrh u Bosni i Hercegovini.
Mističan i surov je gorostas Maglić, vrhom nerijetko obavijen u gustu maglu koja mu je ime nadjenula. Omiljena je destinacija planinara i avanturista.
Planina Zelengora
Svojom morfologijom masiv Zelengore je prirodna tvrđava, smještena između Hercegovine i Bosne, visokih litica i strmih obronaka obraslih gustim šumama, opasana dubokim kanjonima divljih rijeka, ispresjecana hladnim potocima, krije i brani rijetke ulaze u pitomo prostranstvo zelene gore. Ona je pramajka i utočište svih naroda ovog dijela Balkana.
Ribolov
Za sve ribolovce i zaljubljenike u prirodu ribolov u Nacionalnom Parku Sutjeska je nezaboravno iskustvo. Ako ste zaljubljenik u spining tehnike ili mušičarenje, kristalno čista rijeka Sutjeska i Hrčavka ili jezero Donje bare odličan su poligon za vas. Riblji fond: Potočne pastrmke, Lipljena, Jezerske pastrmke ili Kalifornijske pastrmke garantuju vam uzbudljiv dan u ribolovu. Glacijalna jezera na planini Zelengori i planinske rijeke Sutjeska i Hrčavka svojom ljepotom i bistrinom pozivaju ribolovce na svoje obale. Kada se pogleda priroda koja okružuje kanjon Sutjeske i Hrčavke i jezera Zelengore nije ni čudo što ribolov u Nacionalnom parku nazivaju „Ribolov u raju“.
Posjetioci koji su se okušali u ribolovu na nekim od lokacija unutar Parka saglasni su da je ovde vrlo lako „zakačiti“ ribu ali još lakše „zakačiti“ se na ribolov. Ribolov u Parku strogo je kontrolisan od strane čuvara u parku, i prije ribolova veoma je važno kontaktirati ribočuvarsku službu Nacionalnog parka jer je broj dozvola koje se izdaju ograničen. Ribolov je strogo zabranjen na mjestima označenim kao Plodište!