Općina istarskog pršuta
Srce poluotoka i simbol ljepote istarskog života
Općina Tinjan nalazi se u centralnom dijelu središnje Istre, na prostoru zapadne strane Drage. Graniči sa gradom Pazinom i općinom Sveti Petar u Šumi istočno, južno s općinom Žminj i Kanfanar, zapadno sa općinama Sv. Lovreč Pazenatički, Višnjan i gradom Porečom te sjeverno s općinom Karojba.
53,94 km2
1684 (2011.)
Brečevići, Brčići, Jakovici, Kringa, Muntrilj, Radetići, Tinjan i Žužići.
Tinjan ponosno čuva svoju povijest i tradiciju, bilo da je riječ o simbolima ovog kraja, kamenom suhozidu i lokvama te kosirima i rankunima, folklornom i graditeljskom nasljeđu, predaji i legendama ili pak o vrhunskim gastronomskim delicijama poput istarskog pršuta.
Za očuvanje tradicije proizvodnje vrhunskog pršuta na Tinjanštini danas je zaslužno nekoliko registriranih pršutana, a 2006. godine Tinjan je proglašen Općinom istarskog pršuta. Još jedna znakovita tradicija ovoga kraja je kovački zanat. Tinjanski kosiri nadaleko su poznati, pa tijekom raznih manifestacija u Tinjanu organiziramo smotre kosira i drugih kovačkih proizvoda kovača iz cijele Istre.
Znamenitosti
Gradska vrata i pokretni most
Bogata povijest Tinjana i danas je sačuvana, pa pogledajte stoga prema centru, prema zvoniku. Do njega vodi jedna jedina uska, izlizanim kamenjem popločena ulica. Na samom početku bila su nekad gradska vrata s velikim dvoglavim orlom iznad ulaza, baš kao što je prikazano na Valvasorovoj grafici, a štitio ih je pokretni most. Još i danas Tinjanci ovo mjesto zovu – Most.
Crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja
Župna crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja potječe iz 18. stoljeća i zanimljiv je primjer kasnoga baroka u Istri. Nad ulaznim vratima je kip Bogorodice s djetetom, a sa strane kipovi sv. Šimuna i sv. Jude Tadeja. Nekada su na istom mjestu, unutar kaštela, jedna pored druge, postojale dvije crkve. Veća, posvećena Sv. Šimunu, a manja i starija posvećena Sv. Antunu Opatu. Pri razgradnji zidina kaštela u drugoj polovini 18. stoljeća obje su porušene te je sagrađena današnja crkva. Jedan od drvenih oltara iz stare crkve sv. Antuna nedavno je restauriran, a osim njega u crkvi ima još pet baroknih oltara.
Od crkve odvojeni zvonik sagrađen je 1762. godine i visok je 28 metara. Razlikuje se od većine istarskih zvonika po svom kruništu, što daje poseban pečat vizuri Tinjana.
Za posjete Crkvi Sv. Šimuna i Jude Tadeja ili kapeli Sv. Križa obratite se u Župni ured Tinjan +385 (52) 626 016.
Dalje uz ulicu stara je tinjanska škola Casamara, a uz nju spomenik njezinom najznamenitijem učeniku, kasnije istarskom i tršćanskom biskupu Jurju Dobrili (1812.-1882.), rodom iz obližnjeg Ježenja. Vrativši se drugom ulicom na vidikovac pod ladonje, prolazimo i uz prekrasnu rustikalnu kamenu voltu i spomenik Tinjancima nastradalim u II. svjetskom ratu.
U susjednoj kući, na kućnom broju 17, rođen je znameniti jezikoslovac i leksikograf Josip Voltić (1750.-1825.), autor trojezičnog Ričoslovnika objavljenog 1803. u Beču Romanička crkvica sv. Križa sagrađena krajem 13. stoljeća nalazi se nešto dalje od centra naselja na cesti prema Poreču, a odmah uz nju je tinjanska kalvarija iz 1894.
Vile s bazenima, brojni apartmani, kampovi, biciklističke staze, vidikovci, stari suhozidi, kažuni, lokve – sve je to Tinjan, mjesto gdje će posjetitelji doživjeti Istru u svoj njezinoj posebnosti.
TKM d.o.o.
Društvo s ograničenom odgovornošću za lovstvo, poljoprivredu, promet nekretninama i komunalne usluge. Društvo je osnovano 1994. godine za potrebe i s ciljem obavljanja komunalnih djelatnosti na području Općine Tinjan kao javne službe u skladu sa zakonom. TKM d.o.o. je u stopostotnom vlasništvu Općine Tinjan.
OIB: 04998176523
adresa: Tinjan 2, 52444 Tinjan
kontakt: +385 52 626 090 (Općina Tinjan)
e-mail: tkm.tinjan@gmail.com
Pršut - tajna jedne delicije
Tajna sedma (zadnja)
Pravi trenutak. Kada valja “otvoriti” (naćeti ili dopriti, kako se ovdje veli), početi jesti pršut. Nikako prije kolovoza, što kasnije to bolje, dakle krajem ljeta. Posebnim nožem, dugog i tankog sječiva, namijenjenog isključivo za rezanja pršuta “otvara” se pršut.
Reže se dugim, nježnim pažljivim rezovima, pošalica kaže – kao kad se svira violina. Šnite, fete, su najprije manje, potom sve veće, boja se sve više crveni, opojni miris plijeni. Pokoja bijela nit masnoće samo je dodatna kvaliteta. Uzanca u Istri je: obavezna i što je moguće duža i veća šnita i ne pretanka. Jede se prstima i mora se topiti u ustima nakon dva-tri zalogaja.
Veći primjerci pršuta mogu se bez gubitka kvalitete “otvoriti” i krajem godine, za Božić ili Novu godinu, pa ako su pravilno čuvani i narednog ljeta.