Sunčana polja
Najveća ravnica s mediteranskom klimom, preko 2.000 sunčanih sati godišnje, okružena toplim morem, do dvaju “namanjih mora na svijetu” – Novigradskog i Karinskog, budi se uz rascvale bademe, raširi opojne mirise cvijeta maraške, koja rađa jedinstevni u svijetu liker marascina, nosnice ispuni zrelim breskvama, maslincima, vinogradima, ovcama što po padinama pasu aromatično mediteransko bilje.
U sebi čuva i Park prirode Vransko jezero, najveće jezero u Hrvatskoj, i rječice, ili tek bujnične tokove, pa su ova sunčana polja oduvijek ljudsko hranilište. Omeđena morem i obalnim gradovima i ljetovalištima, sa središtem u Benkovcu, ova sunčana polja pozivaju na otkrivanje svojih kulturno povijesnih spomenika, očuvane prirode, ljudi i načina života građenog stoljećima i jedinstvenih proizvoda dobre zemlje i tradicionalnog gostoprimstva kraja u koje je gost i putnik namjernik uvijek dobrodošao.
Povijest i tradicija
Šire područje Bukovice i Ravnih kotara bogato je svjedočanstvima o životu još od kamenog doba, pa preko iznimno intenzivnog srednjovjekovnog razdoblja, sve do današnjega dana. Upravo na ovom području naselilo se hrvatsko rodovsko plemstvo, a sam se prostor u dokumentima iz srednjega vijeka naziva Hrvati.
Tu je pronađen i kameni ulomak s upisanim imenom hrvatskog kneza Branimira iz 879. godine, jedan od najstarijih pisanih spomenika hrvatske kulture. Kameni zabatni napis najstariji je dokument gdje se spominje ime Hrvat.
Brojni su arheološki lokaliteti i nalazi te spomenička baština kao svjedočanstvo bogate povijesti hrvatskog naroda, na prostoru u kojem je prije više od tisuću godina postojala prva hrvatska država, gdje se priroda poigrala te stvorila prostranu i bogatu zemlju koja u kombinaciji sa divnim ljudima stvara idealne uvjete za život.
Ovdje se od prapovjesti svjedoči život na spoju zemlje, mora, vode i čovjeka. I sudari carstava i civilizacija. Van velikih čuvenih gradnji ovdje je vidljivo pučko nepotpisano stvaralaštvo i tradicija gradnji u kamenu. U Bukovici ljudi još vade kamen od kojeg izgrađuju kuće. U Benkovcu svako 10 u mjesecu održava se stočni sajam i sajam obrtničkih predmeta već stoljćima sačuvan iz vremena sajmišta uz svetiška i stjecišta putova. Po polju se u proljeće tražee šparoge a nakon kiše puževi. Namjernika se ovdje u zaleđu ne pitaju hoće li jesti ili piti već posluže, a uvreda je ne pojesti.
Zna se kad se što jede po onom što priroda rađa
Biciklizam
Svatko odvažniji, priključi li se, otkrit će novi svijet i slaviti okus vlastite pobjede. Raznolikost krajolika i terena omogućuje uvijek zanimljivu vožnju po označenim i održavanim ili zahtjevnijim stazama, sami ili u organiziranim turama i s vodičima. Uvjeti za biciklizam kao oblik aktivnog odmora u ovom kraju su upravo idealni.
Ljubitelji biciklizma na raspolaganju imaju nekoliko biciklističkih staza s kojima imaju priliku upoznati karakteristične krajolike i morsko-planinske pejzaže u okruženju iznimno atraktivnih kulturno-povijesnih i prirodnih lokaliteta, te krenuti stazama koja vode kroz pitoreskna sela kojima dominira autentična ruralna arhitektura i stari običaji gdje ćete doživjeti istinski dašak prošlosti i tradicije.
Netaknuta priroda, bogata flora i fauna te prekrasni pogledi na otoke i okolicu omogućit će vam uživanje u vožnji nezaboravnim stazama na kojim ćete vjerojatno susresti gostoljubivo lokalno stanovništvo koje njeguje tradicionalni način života te nudi autohtonu hranu i nadaleko poznata vina.
Otkrijte i sami zašto su biciklističke staze Ravnih kotara iskustvo i doživljaj koji se pamti zauvijek..
ASERIJA
Tamo gdje pitoma ravnokotarska polja postaju kršne goleti Bukovice, na strateškoj uzvisini nad važnim putovima, stoji Aserija, dugo koliko i vrijeme, tamo gdje se prije 2 000 godina iz rimskog Jadera (Zadra) putovalo u tadašnju metropolu Salonu (Solin). Aserija je bila liburnski grad nastao u brončano i željezno doba, nadograđen u Rimskom carstvu, a intenzivno je živio od 5. st. prije Krista do 6. st. naše ere, nakon čega je napušten. Najbliže selo se zove Podgrađe jer je niklo „pod gradom“. Istraživanja traju sustavno i obuhvaćaju grad površine od oko 850 x 200 m što je za ono vrijeme ogromno. Okružuju ga ogromni do 7 m visoki i 3 m široki kameni zidovi od oko 2,5 km. Za prijevoz ovolike količine kamena danas bi trebalo 2000 željezničkih vagona. Grad se nalazio na važnoj cesti koja je vodila od kolonije Jader (Zadar) prema unutrašnjosti i rimskim municipalnim središtima Nedinumu (Nadin), Varvariji (Bribir), odnosno dalje prema Scardoni (Skradin), vojnom logoru Burnumu (Ivoševci kod Kistanja) i dalje prema Saloni (Solin), glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, na strateškoj rimskoj cesti Via Magni. Grad je to čudesnih kamenih nadgrobnih spomenika liburnskih cipusa, gordih vrata cara Trajana i monumentalnog žrtvenika s prikazom vučice s Romulom i Remom.
KAŠTEL BENKOVIĆ
Benkovački kaštel je stara hrvatska utvrda nazvana po hrvatskim velikašima koji su je izgradili vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća. Izgradnjom ove utvrde na brežuljku koji dominira okolnim područjem počinje i povijest samog grada Benkovca. U svoj su ga dvorac-utvrdu pretvorili begovi nakon dolaska Turaka u 16. stoljeću, i oni imena Benkovići. Time su i gradu odredili ime. Kaštel je kameno obrambeno zdanje s dvorištem kvadratnog tlocrta, u dnu kojeg je visoka kula na sjeveru. Kutovi zida su ojačani dvjema okruglim kulama nadograđenim za vrijeme osmanske vladavine. Danas je to muzej u čijem lapidariju se s liburnsko-rimskih cipusa (cilindričnih nadgrobnih spomenika) iščitava dio antičke povijesti kraja. Iz obližnje Aserije je rijedak reljef u kamenu s prikazom Romula i Rema koji sišu vučicu, a ponos muzeja je jedinstveni trocjevni top izrađen po nacrtu Leonarda da Vincija. U svom prostranom dvorištu u hladu divljeg kestena udomljuje mnoge manifestacije na čelu s kultnim Vinfestom (Wine fest) koji okupi najbolje vinare Sjeverne Dalmacije uz mnoštvo gostiju.
TVRĐAVA KLIČEVICA
Nad ponirućom rječicom Kličevicom, kojoj ime daju kliktaji za nabujalih voda u sezoni kiša, u rajskom prirodnom okružju, istoimena je srednjovjekovna utvrda koju sagradiše Krbavski knezovi 1454.god. Trapezasto kameno zdanje sa zidovima visokim prosječno 10 m, s kulom sačuvanom do visine od 16 m te s nekoliko otvora i strijelnica tek je jedna od najbolje sačuvanih fortifikacija iz srednjeg vijeka kojima Ravni kotari obiluju, a što potvrđuje njihovu nemirnu povijest na granicama država i carstava. Uz ostatke mlinica ovdje su u pećinama uz potok pronađeni i ostatci Neandertalaca, a dječaci su igrajući se pronašli i čuveni da Vincijev trocjevni top. Rječica se poslije utvrde, a prije nestajanja, slijeva k Nadinskom blatu tvoreći nekadašnju močvaru, a danas najveći plantažni nasad vinograda u Sjevernoj Dalmaciji u kojem milenijske bujične naslage hrane vina svjetske kvalitete i mahom eko-organske proizvodnje. Uz utvrdu poviše rječice, lijepo uređeno odmorište i vidikovac u sjeni borova pozivaju na piknik ili tek kratak predah.
Ostaci templarskog grada i Maškovića han na Vrani
U blizini Vranskog jezera ostaci su grada Vrane iz srednjeg vijeka. Spominje se već u 9. stoljeću. U Vrani je bio prvi benediktinski samostan, zatim su došli templari, a poslije njih ivanovci. Mistične priče o skrivenom blagu templara koji su odavde upravljali svojim posjedima na teritoriju cijele današnje Hrvatske i Mađarske, a preko obližnje luke u Pakoštanima plovili put Svete zemlje i Jeruzalema, traju do danas. Vrana je tako kao papinski posjed njima darovan od kralja Dmitra Zvonimira bila prvo veleposlanstvo Vatikana. Čuvala je i insignije hrvatskih vladara, žezlo i dvije draguljima optočene krune, za kojima se i danas traga, a kojima su u nedalekom Biogradu na Moru krunjeni hrvatski vladari sve do Kolomana Arpadovića kada je 12 hrvatskih ravnokotarskih rodova 1102. odlučilo za kralja okruniti ugarskog vladara. Politički moćni vranski priori određivali su nerijetko sudbinu kraljeva (Ivan Paližna i Petar Berislavić). Ovdašnji dječak Jusuf Mašković uspeo se do admirala, tj zapovjednika flote moćnog Turskog carstva, a u rodnom je mjestu gradio han. Maškovića han je obnovljen kao hotel s restoranom, ali i muzejom i bekrajnim pričama te stoji na usluzi putnicima namjernicima, sada turistima. I Franjo i Lucijan Vranjanin su odavde svojim djelima krenuli na put do pariškog Louvre-a odnosno upisa Urbina na UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Crkvine pod Šopotom i prvi natpis koji spominje Hrvate
Crkvine pod Šopotom mjesto su na kojem je nađen Branimirov natpis u kojem se prvi put spominje hrvatsko ime.
Hrvatski knez Branimir ostavio je niz natpisa na ovim prostorima, no ovaj je prvi u kojem se spominju Hrvati. Branimir je knez koji je od Pape prvi primio potvrdu vladavine što je u tim vremenima odgovaralo međunarodnom priznanju Hrvatske.
Kula Jankovića
Znana i kao Kula Janković Stojana, prema najznačajnijem predstavniku slavne serdarske obitelji, jedinstveni je povijesni spomen te spoj obrambenog, stambenog i gospodarskog objekta, branika na granici s nekadašnjim Otomanskim carstvom. Stojan Janković se proslavio u borbama protiv Turaka u 17. st. i postao legendarni junak opjevan u više epskih narodnih pjesama, a za svoje uspjehe u borbi dobio je od Mletačke republike plemićku titulu Cavalierea. Pisac Vladan Desnica, koji je nasljednik Jankovića i čija je obitelj i danas vlasnik Kule, ovdje je stvarao svoja najveća djela, a tu je i sahranjen u crkvi-obiteljskoj grobnici pored utvrde. Kotarski serdari, proslavljeni i opjevani u junačkim narodnim pjesmama kao borci protiv Turaka, bili su zapovjednici ovdašnjih uskoka odnosno domaćeg te naseljenog kršćanskog stanovništva. Uvijek su bili dužni imati pod ratnom opremom i spremnima za bitke određen broj vojnika na nemirnoj granici.
Vladan Desnica je želio da vrijednosti i ljepote Kule budu dostupne svima te je sredinom 20. st. otvorio za javnost najstariji dio dvorca, uredivši znalački i s ukusom nekoliko ambijentalno najvrjednijih prostorija Kule i pretvorio ga u izložbeni prostor za dio zbirki. Nasljednici, današnji vlasnici, teže istim ciljevima te se u djelomično obnovljenoj kuli u ljetnim mjesecima u povijesnoj jezgri može razgledati etnografska zbirka „U staroj kužini“, izložbe „Čuvari Kule Jankovića” i „Ikone Kule Jankovića”, kula (vidikovac) i tamnica te okolni park i crkvica Sv. Đurđa, a koji se kao i kompleks izvana može i inače razgledati. Tijekom ljeta u kuli se organiziraju i edukativne manifestacije i susreti.